Tko su osnivači Conciliuma?

09.02.2011

OSNIVAČI CONCILIUMA

Hans Küng (1928.), jedan od najznačajnijih katoličkih teologa druge polovice dvadesetog stoljeća. Predavao je na Sveučilištu u Tübingenu te predsjednik Zaklade svjetski etos. 1979. Vatikan mu oduzima pravo naučavanja.
Na hrvatski su mu objavljena mnoga djela: Bog i patnja (1979.), Postoji li Bog? (1987.), Kršćanstvo i svjetske religije (1994.), Biti kršćanin (2002.), Projekt svjetski etos (2003.), Promišljanja (2003.), Uvod u kršćanstvo (2011.).
U Ex librisu je objavljeno ponovno izdanje djela Postoji li Bog? Odgovor na pitanje o Bogu u novome vijeku (2006.) i prvi svezak sjećanja Izborena sloboda (2009.). Ove godine bit će objavljen i drugi svezak sjećanja Osporena istina.

Edward Schillebeeckx (1914.-2009.), bio je belgijski katolički teolog. Skoro pedeset godina živio je u Nijmegenu, predajući sve do umirovljenja teologiju na tamošnjem katoličkom sveučilištu. I nakon umirovljenja nastavio je pisati, te je, zašavši duboko u deseto desetljeće života, još uvijek htio dovršiti pozamašno djelo o sakramentima. Bio je član Dominikanskog reda. Njegova su teološka djela prevedena na brojne jezike, a njegov ga je doprinos Drugom vatikanskom koncilu proslavio u svijetu. Na hrvatski mu je objavljeno djelo Krist sakramenat susreta s Bogom (1992.)

Yves Congar (10904.-1995.) Studirao je na katoličkom institutu u Parizu 1924-1925; nakon odsluženja vojnog roka u Njemačkoj, Lut-herovoj domovini, ulazi u dominikance 1925; zaređen je za svećenika 1930. Od 1931. profesor je fundamentalne teologije i ekleziologije u Saulchoiru. Sudjeluje u novim intelektualnim strujanjima i novim tokovima apostolata te 1937. pokreće niz »Unam Sanctam« (Lc Cerf). Mobiliziran je 1939., šest godina provodi u njemačkom zarobljeništvu te se 1945. ponovno vraća svojim aktivnostima. Osumnjičen zbog »nove teologije« te zbog svojih veza sa svećenicima-radnicima, uklonjen je sa svojih dužnosti i gurnut u stranu 1954. Za to vrijeme boravi u Jeruzalemu i Cambridgeu sve dok ga mons. J. J. Weber nije pozvao u Strasbourg, gdje boravi 1956—1968. Nastavlja sa svojim radom usprkos ozbiljnim zdravstvenim poteškoćama. Na II. vatikanskom saboru sudjeluje kao teološki stručnjak, član je Međunarodne teološke komisije i više puta se susreće s Pavlom VI. U njegovu golemom djelu ističu se tri naslova kojima on utire put ekumenizmu i otkriva obnovljenu viziju Crkve: Razjedinjeni kršćani, Istinska i lažna reforma u Crkvi, Smjernice za teologiju laikata.

Karl Rahner (1904.-1984.), isusovac i jedan od najznačajnijih katoličkih teologa dvadesetog stoljeća). Peritus na Drugom vatikanskom saboru. Autor je brojnih djela, a na hrvatski su mu prevedena: Šanse kršćanstva u naše doba (1966.), Teološki rječnik (1992.) te brojna manja djela.
U Ex librisu mu je objavljeno njegovo kapitalno djelo Temelji kršćanske vjere: uvod u pojam kršćanstva (2007.)

Johann Baptist Metz (1928.), profesor emeritus Sveučilišta u Müsteru u Njemačkoj. Jedan je od najznačajnijih i najutjecajnijih teologa nakon Drugoga vatikanskog sabora. U svojim djelima nastoji povezati mistiku i politiku, kršćanstvo i javnost. Pritom dosljedno ustraje na tome da o Bogu valja govoriti tako da se – nasuprot postmodernome mitu o nedužnosti – neprestano ima u vidu povijest svjetskoga trpljenja.

Protiv bešćutnog zaborava u našem naprednom društvu, protiv kulture amnezije koja sve više daje ton našoj pluralističkoj javnosti J. B. Metz bori se za biblijski udomaćen spomen patnje – memoria passionis – spomen patnje – »kako bi ljudskome kriku dao spomen, a vremenu rok«.

Na hrvatski su mu prevedene dvije knjige: Politička teologija (2004.) i Memoria Passionis (2009.). U Ex librisu je u pripremi djelo koje je uredio, Krajolik od krikova: o dramatici teodicejskog pitanja (proljeće 2011.).