Čitaonica
28.01.2010
Jugoslavenski leksikografski zavod počeo je 1954. objavljivati Pomorsku enciklopediju...
Posljednji, osmi svezak objavljen je 1964. Uvodnik u prvom svesku potpisalo je uredništvo, ali se u nadahnutim rečenicama lako prepoznaju jedinstveni barokni stil i duga rečenica Direktora. To, prvo izdanje Pomorske enciklopedije danas je vremenska kapsula u kojoj su sačuvane stare geografske karte, fotografije nepovratno izmijenjenih gradova i nepregledne flote odavno pokojnih, izrezanih parobroda. U njoj je, rasuta u abecednom nizu, najbolja ikad napisana povijest pomorskog ratovanja. Sve jadranske ribe s kratkom uputom za pripremu, ponekad – s navodnicima dakako – "na gradele", ponekad na "na lešo". U prvom svesku, u džepu na koricama su crveno-zelene naočale koje služe za promatranje anaglifnih karata, zaboravljene dosjetke koja, kada se promatra kroz te naočale, stvara trodimenzionalnu iluziju. Neobičan iskorak ljudske pameti u doba koje nije znalo za GoogleEarth. Osam plavih svezaka koji kriju zaboravljeni svijet ukinutih parobrodarskih pruga, nekad konjunkturnih luka, tada suvremenih brodskih salona, oceanografskih ekspedicija, jadranskih hridi i malih otoka. Pisana je lijepim, narativnim i konciznim hrvatskim jezikom, neopterećenim čistoćom i upravo zato čistim i slobodnim. Osam knjiga koje smiruju, kao zaspivanje na brodu, uz miris joda, brodske boje, brodske kuhinje i tišine, uz postojani bljesak svjetionika. Danas kada je sve dostupno na Mreži, veliki i teški enciklopedijski tomovi su anakronizam i, iako se Pomorskoj enciklopediji još uvijek može naći bezbroj aktualnih činjenica, njezina ljepota je danas upravo u njenoj zastarjelosti, u avanturi putovanja morem i vremenom.
Vuk Perišić